Proizvodnja ovih lutaka je počela ranih 1900, pill ali kada se govori o kompozitnim lutkama, najčešće se misli na lutke nastale 1920-1930, kada su one bile na vrhuncu popularnosti.
One su bile pravljene sve do 1950, kada su ih zamenile lutke od tvrde plastike.
Kompozicija je zajednički naziv za lutke napravljene mešanjem više različitih sastojaka.
Najstarije lutke su bile pravljene metodom " hladne prese". Smesa je ubrizgavana u hladne kalupe, posle čega je lutke trebalo veoma dugo sušiti.
Ovo su bile veoma teške i tvrde lutke, a bilo ih je belih, sivih i braon boje.
Od 1916, svi proizvođači su u proizvodnji kompozitnih lutaka počeli koristiti sitnu drvenu piljevinu tada poznatu pod imenom " drveno brašno ". Zahvaljujući ovom novom sastojku, lutke su postale mnogo lakše.
Tačan sastav kompozitnih lutaka je bila strogo čuvana tajna svakog proizvođača, pošto je svaka radionica godinama eksperimentisala i razvijala svoju tehnologiju.
U sastav većine kompozitnih lutaka najčešće su ulazili: drvena piljevina, mleveni papir i stare krpe (one su dodavale kompaktnosti smese) koji su mešani sa lepkom i vodom.
Bilo je proizvođača koji su smesi dodavali izdrobljene ljuske od jaja, pepeo, štirak, brašno …
Kod papier - maše lutaka u čijem je sastavu sem papira i vode, korišćeno brašno, dodavano je laneno ulje koje je štitilo lutke od vlage i buđi. Ova se smesa zatim pod pritiskom ubacivala u vruće kalupe, sušila i zatim farbala. Ovaj metod « vruće prese » je znatno skratio vreme sušenja smese, čime je ubrzana proizvodnja i smanjena cena lutaka.
Na slikama: Kompoztitna lutka Rosebud - Engleska (gore levo)
Kompozitna lutka iz Sonneberga (sredina desno)
Kompozitna lutka sa mehanizmom za hodanje (dole levo)